четвртак, 21. јануар 2010.

jutro obećava




verujem da sam više puta do sada iskoristila frazu:ima dana kada ne treba ustajati iz kreveta...

danas je jutro obecavalo.znate ono probudite se pored voljene osobe,mir tišina,obećava...ustanete,i već osećate miris kafe koju tek trebate da spremite,pucketanje drva u peći....obećava...kuca i maca leskare pored peći...obecava

pogledate kroz prozor,sneg.u mom slučaju ne obećava...

još jedno mirno i lepo jutro....i već poznato:"mama gde su mi patike,a oprema za fizičko...."

kućom se i dalje širi miris kafe.

da li sam vas zaintresovala za nastavak priče,verujem da jesam.

iako se u mom životu reč SNEG koristi samo kao pojava na razglednici,koje usput retko ko šalje,reših da ipak izadjem rano,rano i očistim sneg sa kola i staze......i moram priznati da je bilo zabavno..jutro i dalje obećava...

prebacite celu priču za trenutak na neko drugo mesto......pošta.guzva.ljudi koji započinju sa vama razgovor kao da je to najnormalnija pojava,za samo nekoliko trenutaka imate mogućnost da čujete kako je neko nekoga iznervirao od ranog jutra,kako je tuzna naša zemlja,pa psovke upućenje "šalterušama",a sve je počelo sa klasičnim bezazlenim pitanjem:

"izvinite da li mozda znate koliko je sati?"ljubazno odgovaram da znam i da je 7:47.....i ćutim.zaista ne želim da mi neko pokvari jutro.dovoljno je što je pao sneg.

ćutim.ćutim.ćutim.

evo me sada na pola puta do kuće,okliznula sam se nekoliko puta,nisam pala,za sad.srela neke drage ljude,kupila sve sto je potrebno.....jutro i dalje obećava.

kućom se više ne širi miris kafe ali i to ćemo popraviti.

popravljeno.sada mi sneg i ne izgleda tako loše(gledam ga kroz prozor),a vidi ni nema ga toliko mnogo,koliko mi se činilo jutros.da,stvarno jutro obećava.skiciram nešto neobavezno...DING-DONG.......

jutro je zaista obećavalo.kada mi je poštar predao poštu,zaboravila sam i na sneg,i na led koji se vešto krije ispod snega čekajući da padnemo,dovoljno nisko samo da bi nam pokazao ko je gazda ovih dana...zaboravila sam i koje je godišnje doba.nepostoje reči kojima bih opisala kako sam se osećala kada sam shvatila da sam postala vlasnik ZAUSTAVLJENOG VREMENA kako ja volim da zovem sve što uradi Snežana.sobom se i dalje širi miris kafe,ali sam ja sada u potpunom drugom godišnjem dobu.SNEŽANA puno Vam hvala.

drage blogerke,skuvajte kafu,i uživajte.

jutro je zaista obećavalo.

10 коментара:

  1. Bas lep post ... Volim takva jutra, ali sve ih je redje :/

    ОдговориИзбриши
  2. hvala Silvija što si ga pročitala.Ja ću se potruditi da sebi i mojim najmilijima stvaram takva jutra,koliko ću biti uspešna......

    ОдговориИзбриши
  3. Vidim da si jako kreativna, hoćeš se pridružiti našem kreativnom timu na ovoj web stranici;

    http://unitedcrafts.ning.com/

    - tu možeš napraviti svoj profil, izložiti svoje radove, podijeliti iskustva s ostalim kreativcima....

    ОдговориИзбриши
  4. Hvala tebi na ovako divnom tekstu!
    Zaista sam dirnuta, suze su krenule, ali to su radosnice, divno je imati prijatelje koji cene nas rad.
    Hvala ti punoooo!

    ОдговориИзбриши
  5. Zaista dirljivo. Simpaticno je, a ujedno je i dokaz, da ovo sto se radi je jako isplatljivo u nasim zivotima, za nasu dusu i neki unutrasnji mir. Bese ima jedna pesma: NE MOZE NAM NIKO NISTA, u ovom slucaju: NE MOZE NAM NI SNEG NISTA. ;) Lep pozdrav.

    ОдговориИзбриши
  6. hvala svima sto ste pročitali post,i naravno hvala snezi još jednom.

    ОдговориИзбриши