субота, 20. новембар 2010.
Pravilo broj 3
Pravilo broj tri,...........u prevodu,ako sam se posekla,neće se završiti na jednoj posekotini,ako se razbila čaša..tu su još najmanje dve stvari da upotpune brojku..i tako non stop.Divno.Nažalost sada je krenulo i sa lošim vestima,vrlo neprijatnim.Vreme je da prekinem taj začaran krug,još uvek nisam sigurna kako,ali......jednog dana ću sigurna sam prekinuti pravilo broj tri.Pa tako u skladu sa brojem tri,..tri slike.
среда, 10. новембар 2010.
петак, 22. октобар 2010.
ples perlica
Već duže vreme želim da se poigram sa perlicama,ali nekako uvek imam opravdanje,..poput nemam sad baš vremena,nemam odgovarajuće perlce,nisam raspoložena za to........Dobar izgovor zlata vredan,reče neko.I tako reših se da osim gledanja u perlice,krenem i da radim.Malo po malo,pa se više ni ne gleda koliko je sati,nema se vremena ni za ćaskanje,ili se ne želi????,malo po malo,i nikad kraja plesu sa perlicama.I na kraju,uz kafu,konačno sam završila prvu narukvicu.Prvu u kojoj sam se igrala sa toliko perlica,prvu na koju sam zaista ponosna,...Da li će ih biti još?Verujem da hoće.Poput freeform tehnike heklanja,i ovo je igrarija sa hiljadu kombinacija boja,tako da sam sigurna da ću se uskoro ponovo igrati,plesati sa perlicama.
четвртак, 15. јул 2010.
i am back
четвртак, 20. мај 2010.
pripreme za izlozbu u Novom Sadu....
jedan deo nakita vam prikazujem ovde,..nažalost ne mogu sve, jer neki komadi još nisu završeni,a vreme polako ali sigurno ističe,..nadam se da ce me posluziti lepo vreme,koje nažalost,kako meni tako i drugim kreativcima uporno kvari izložbe,..ali nas to ne sprečava da stvaramo,igramo se i redovno se prijavljujemo na konkurse...
петак, 14. мај 2010.
четвртак, 13. мај 2010.
среда, 12. мај 2010.
i još malo igrarija............
igrarije
среда, 21. април 2010.
leptiriću šareniću....
Ne mogu da odolim a da vam ne pokažem leptiriće,od kojih je jedan šarenić,a drugog su prozvali noćnim leptirom.bilo kako bilo,meni su prelepi i jedan i drugi,a očigledno i jednoj devojci koja koliko već sutra postaje vlasnica crnog leptira.Mene ovog vikenda čeka Moda za poneti,pa polako teku pripreme,.....nisam još sigurna kako ću sve postaviti,ali sam za početak nabavila kutijice za prstenje pa će nadam se sve biti primamljivo za oko,i uredno.toliko od mene..za sada,vidimo se na Modi za poneti,ili na blogu.
недеља, 11. април 2010.
veselo,i samo veselo
verujem da nisam jedina kojoj ove čudne vremenske prilike smetaju.to je ona klasična priča u kojoj otvorite oči i uz jutarnju kafu gledate kroz prozor i očekujete sve samo ne maglu.e sad da li to posve normalna stvar(rekli bi mnogi)u mom gdradu,ili se vreme poigrava sa nama,zaista ne znam.iskkreno u nedostatku jutarnjeg sunca uradila sam još jedno srećno drvce.i eto meni lepog jutra.
субота, 10. април 2010.
vilinski nakit
четвртак, 8. април 2010.
prstenje od žice
уторак, 30. март 2010.
dobar dan svima.
среда, 3. март 2010.
недеља, 7. фебруар 2010.
još jedna u nizu.....
среда, 3. фебруар 2010.
уторак, 2. фебруар 2010.
nada iz sombora
ne mogu vam opisati koliko sam bila ne strpljiva da ovo napišem,ali...nada je ovoga puta imala prednost.da,da.nada i ja ..upoznale se konačno.igrom slučaja,pa i ne bas,ali eto nadjosmo vremena da se upoznamo,ponavljam konačno.za sve one koji redovno prate moj blog,nema potrebe da naglasim da je nada glavni krivac što moj blog postoji.a za sve one koji to ne znaju ukratko podsećanje.jednoga dana sam resila da pustim mejl devojci koja hekla i koju ne poznajem.moj izbor je bila nada.zasto ne znam ni sama.nakon toga smo razmenile par mejlova,da ne kazem ćaskale i ostale u kontaktu.divno.ona je bila inicijator da napravim svoj blog,i zbog toga kazem da je ona glavni krivac postojanja mog bloga.nada je divna osoba,vesela pričalica,i na zalost nismo imale dovoljno vremena da se ispričamo,jer priči nikad kraja.moji ukućani su taj dan(u pitanju je nedelja)ostali bez ručka,ali nijedan ručak ne može da zameni puno srce.nadina ćerkica je čudo.predivna je kao i njena mama,dozvolila nam da popijemo kaficu u kafiću,a zatim malo odremala,i po budjenju opet bila nasmejana.ma,jednom rečiju divno.nažalost,nema slika.... sledećeg puta,puno slika,i naravno poseta buvljaku.pod obavezno.naravno ovim putem pozdravljam nadinog muza,i čestitke na uspehu(nismo ni sumljali).veliki pozdrav nadi i njenoj predivnoj porodici.neki dani se pamte,neke zelimo da zaboravimo.ovo je dan za PAMĆENJE.