недеља, 27. септембар 2009.

slavica subotić

po jutru se dan poznaje.tako kazu.ustala sam u pola sedam,ne zato što sam ranoranilac već da bih ispoštovala jedan lep dogovor.ponekad se zapitam da li je u pitanju intuicija ili prosto slučajnost,i kako biramo "virtuelne"prijatelje,ili neprijatelje.da li su u pitanju komentari koje svaka od nas očekuje kada postavi novu sliku.to koliko smo mi realne u pogledu svojih radova to je već neka druga tema.zato su tu druge "blogerke".e ovo se zove dug i vrlo filozofski uvod,zar ne?da se vratim na početak,i sam naslov ovog posta.mozda zbog blizine ,mozda iz radoznalosti,mozda što sam bila na belocrkvanskim jezerima,mozda što je to negde zapisano,danas sam upoznala slavicu.vrlo je zabavno kada treba da se nadjete sa nekim, pa kao klinci pričate o znaku raspoznavanja(u slavicinom i mom slučaju to su bile  mindjuše sa percima i cvet u kosi).prvu stvar koju je slavica uradila kada me je sačekala je da me izljubila kao da se dugo znamo.ja u čudu.pa onda kafica,pa priči nikad kraja.slavica je izuzetno gostoprimljiva osoba,vrlo realna,izuzetno draga,i nadasve kreativna osoba.svaki njen rad koji sam danas videla i drzala u ruci,zaista ima svoju priču.izbor boja,oblici i maštovitost je nešto što se odmah zapazi.a zapazi se i jedno nestašno mače koje svojom igrom remeti naš razgovor.sjajno.moram da priznam da se dugo nisam tako prijatno i opušteno osećala kao danas.zaista se dan po jutru poznaje.moj je protekao u upoznavanju ove divne mlade zene.naravno dan je bio kratak jer je moje vreme bilo ograničeno polaskom autobusa,u suprotnom verujem da bismo još pričale uz kafu o bojama koje su u priči ne spojive a kada se pretope u delo postaju nezamenjive,o tome kako nema sjajnih crtaća,kako izumiru prave vrednosti.......moram još i da se pohvalim da sam postala ponosni vlasnik nekih njenih radova.mogla bih  još mnogo toga da napišem ali nepostoje dovoljno jake reči kojima bih ja opisala ovu ispunjenost.i zato mi preostaje da privedem kraju ovo moje piskaranje.i još jednom slavice hvala tebi i tvojoj porodici na upoznavanju i druzenju.

1 коментар:

  1. Drago mi je da si se prijatno osecala kod mene :)
    Zahvaljujem se na postu, posvecenom meni, mada si me nahvalila , mozda cak i previshe! Hahahahah...
    Ja znam da ovo vidjenje nije i poslednje, cak naprotiv, vec planiram jedno putovanje... :)
    U pripremi je post, koji ce biti objavljen na mom blogu, a govori o nasem susretu.
    Jos jednom da ponovim, ziveo internet! Jer nikada ne bih saznala koliko divnih, kreativnih ljudi postoji na ovom svetu!
    Hvala Daco, josh jednom! :)

    ОдговориИзбриши